4. lis 2017.

MOJ DAR STOLAČKOJ BIBLIOTECI „MAHMEDALIJA MAK DIZDAR“






UDRUŽENJE GRAĐANA „ISKRA“, STOLAC
Predsjedniku

Dr. Ibrahim Kajan, književnik
Mostar, Tekija br. 57


Poštovani prijatelji,
Kako sam i obećao prije nekoliko dana porukom na vašoj stranici, da ću u najskorije vrijeme – da podsjetim – biblioteci „Mehmedalija Mak Dizdar“ koju osnivate i za koju prikupljate donacije i knjige, darovati prvih 100 knjiga iz svoje osobne bibliotke, danas sam i ispuno.
Moj cijenjeni prijatelj prof. Menso Medar preuzeo je pakete i predat će vam ih u najskorije vrijeme.
Vjerujem  da ovo neće biti prvo „prelijevanje“ dijelova fonda moje knjižnice u buduću, stolačku, Općinsku biblioteku „Mehmedalija Mak Dizdar“. Očekujem da neću stati dok ne zaokružim svoju darovnicu na 1000 naslova, ma kako mi se teško odvajiti od knjiga koje su me pratile veći dio života.
Želeći vam svaki uspjeh, srdacno Vas pozdravlja Ibrahim Kajan.

U Mostaru, 4. oktobra 2017.

TREBA LI FATMIRA PREDATI RAZBOJNICIMA




 Mr. Fatmir Alispahić

TREBA LI FATMIRA PREDATI RAZBOJNICIMA
koji mu se javlaju

Podvrgnut najodvratnijim pritiscima, prijetnjama, fizičkom maltretiranju pa čak i prijetnjama likvidiranjem njega i njegove djece; mr. Fatmir Alispahić je razaslao mail svim svojim prijateljima da ih obavijesti o toj torturi koja se provodi nad njim i njegovom porodicom, od dana kada je kritički reagirao na odbranu doktoreske teze muftija Muamer Zukorlić. Mail je poslao svima, jer se o njegov "slučaj" nije osvrnuo gotovo nijedan medij niti nijedna nevladina organizacija koja štiti ljudska prava! Zašto?

APELIRAM NA SVAKOG PRIJATELJA, SVAKOG POZNANIKA, SVAKOG KOJI MISLI SVOJOM GLAVOM, DA PROGOVORI NA BILO KOJI OD TOLIKO NAČINA POZNATIH  DEMOKRATSKIM PROCEDURAMA. NE OSTAVLJAJMO LJUDE NA MILOST I NEMILOST ONIH KOJI MISLE DA SU "I BOG I BATINA", PA TAMAN ONI BILI I IZ SAMOG VRHA NAŠE DRŽAVE! 

U Mostaru, 4. oktobra 2017.                                                Dr. Ibrahim Kajan




Sandžačka mafija Muamera Zukorlića mi je oborila facebook profil

Poštovani,
Pred vašu profesionalnu i građansku savjest stavljam činjenicu da sam dobio prijetnje od dugododišnjeg šefa obezbjeđenja srbijanskog političara Muamera Zukorlića i od nekoliko njegovih bliskih saradnika i prijatelja - a sve sam kao faksimile objavio na svome facebook profilu, te obavijest o prijetnjama poslao policijskim organima i medijima.  
Samo dva medija (depo.ba i RTV Novi Pazar) su objavila vijest koja bi u nekim drugim okolnostima podigla svu javnost na noge - da brani nekoga ko je član Društva pisaca, autor 15 knjiga, publicista i novinar, sa 30-godišnjim stažom. U mome slučaju nikoga ne zanima što najbliži saradnici Muamera Zukorlića prijete da će mi ugroziti djecu, psuju moju 83-godišnju majku (prof. dr. Nisvetu Alispahić), traže moju adresu i obećavaju da će se sa mnom fizički razračunati. 
Ja ne znam da li je ovdje brutalnija mafijaška pratnja Muamera Zukorlića ili saučesništvo medija u sponzoriranju ove brutalnosti. 
Podsjećam, razlog ovim napadima je moj strav, koji sam objavio na fb profilu - da je Zukorlić lažni doktor nauka i lažni akademik.
Posljednjih nekoliko dana na mom fb profilu nije bilo ničega izuzev desetak objava sa kopijama prijetnji i uvreda koje sam dobijao od Zukorlićevih saradnika i prijatelja. Danas (srijeda, 04.10.) dobio sam obavještenje da mi je facebook profil trajno ukinut, ali bez ikakvog objašnjenja.
Siguran sam da ove medijske blokade neće zaustaviti konsenzus javnosti da neko ko je okružen revolverašima, siledžijama, prostacima i reketašima - ne može pristupiti akademskoj kulturi, niti može biti uzorit predstavnik moga bošnjačkog naroda.
Za legitimiranje mafijaškog prostakluka u bošnjačkom akademskom polju, odgovornim smatram mnoge intelektualce koji podržavaju "Doktora Muftiju", od bivšeg reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, do akademika Muhameda Filipovića. Takve šutnje o nečemu o čemu se ne smije šutjeti - svojevremeno su sponzorirale Mušana Topalovića Cacu, prvo patriotu, pa onda ubicu.

mr. sc. Fatmir Alispahić

Fatmir Alispahic

Prilozi14:59 (prije 26 minuta)


prima adnan, Adnan, Akos, almasahadzic, almirmehonic, amel, Amir, Anes, Anto, Arebica, Asaf, avdohuseinovic, bajro, Bilal, Blazo, Dejan, depo.portal, direktor, Diskriminacija, dzemal, elirija, Elvir, Emir, Emir, ernad.metaj

28. kol 2017.

INTERVENCIJE ZA UHAPŠENE NOVINARE GODINE 1993.

BEHAR JOUNAL, br 2, 1993., str. 2
Prilog časopisa Behar, Zagreb

Prateći u Sarajevu historijski skup Bošnjačkog sabora 27. septembra 1993., susreo sam se i s predsjednikom Saveza novinara BiH, rahmetli Enverom Čauševićem. Dao mi je pisanu intervenciju za oslobađanje bh. novinara iz logora Hrvatskog vijeća obrabe. Vrativši se u Zagreb, dočekala me i intervencija direktora Televizije Rijeka, gospodina Zlatana Verše. Je li njihovo objavljivanje pomoglo uhapšenima, ne znam. Ali, ostalo je dokumentirano.


DOKUMENTI - INTERVENCIJE


INTERVENCIJA ZA P. TOPIĆA

Televizija Rijeka
Televisione Fiume

Poštovana gospodo!

Naša firma kao regionalna TV-stanica u Rijeci, Hrvatska, poslala je svoga kamermana i reportera, gospodina Peru Topića u Bosnu sa zadatkom da snimi dokumentaciju o područjima
zahvaćenim ratom. Nažalost,17. kolovoza 1993. kraj mjesta Kiseljaka blizu Žepče, njega je kao taoca zarobila muslimanska jedinica zajedno sa stotinjak drugih civila. Prema nekim informacijama do kojih smo došli, on je bio uhvaćen kao civilni reporter s TV-kamerom u rukama i odveden kao talac u nepoznatom pravcu. Od onda o njemu nismo više čuli, osim činjenice da ga nije bilo među poginulim žrtvama.

Gospodin Pero Topić je građanin Republike Hrvatske, ali je rođen u Žepču, u srednjoj Bosni, gdje se trenutačno vode borbe između Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane,
HVO-a. Pero Topić je kao kamerman i reporter naše TV-stanice snimao u svim prilikama tragične događaje na području bivše Jugoslavije od početka rata pa sve do danas. Naročito je snimao humanitarne aktivnosti u Hrvatskoj i Bosni, ratne bolnice i dolazak UNPROFOR-a. Njegove snimke ratnih bolnica u Hrvatskoj i Bosni sada se upotrebljavaju na Međunarodnoj ljetnoj školi ratne medicine kao nastavni materijal koji se pokazuje hrvatskim i svjetskim udruženjima studenata medicine. 

Nema sumnje da je gospodin Topić, zajedno s kompletnom TV-opremom, zarobljen kao nevina osoba i odveden kao civilni talac suprotno Ženevskoj konvenciji i drugim međunarodnim konvencijama. On ima sva prava da se tretira kao civilna osoba, pa nema nikakve osnove za njegovo daljnje zadržavanje. Apeliramo na vaše razumijevanje i ljubaznost, pa vas molimo da prema svom najboljem znanju i mogućnostima poduzmete sve mjere koje bi mogle dovesti do njegova oslobađanja (ako je moguće zajedno s drugim taocima ).
 
Unaprijed vam zahvaljujemo za vašu hitnu intervenciju. Očekujući od vas dobre vijesti, ostajemo
                                                                                      Zlatan Verša
Direktor


INTERVENCIJA ZA BOSANSKE NOVINARE

Sarajevo, 10. 9. 1993. godine
Br.298/93
Gospodin Bill Clinton, predsjednik USA
Gospodin Boutros Boutros Ghali, generalni sekretar UN
Gospodin Aidan White, generalni sekretar Međunarodnog udruženja novinara i drugih organizacija za zaštitu ljudskih prava i sloboda

Predmet: Protest Saveza novinara R BiH protiv hapšenja novinara u Mostaru

Savez novinara R BiH, kao nezavisna, vanstranačka i nepolitička organizacija, koja vodi brigu o svim novinarima širom Republike Bosne i Hercegovine, upućuje protest svim nadležnim institucijama i organima, te vojnim formacijama zbog hapšenja i držanja u pritvoru naših kolega novinara. Najteža situacija je trenutno u Mostaru, gdje su još uvijek u zatvorima HVO novinari Džemal Hamzić, Alija Lizde, Sejo Bešlagić, Selma Dizdar i Bojana Mujanović. U konc. logorima su, takoder, više sedmica proveli Mugdim Karabeg, Nenad Žujo, Meho Hadžiomerović:, Džemal Raljević i drugi.

Ista je situacija, ako ne i gora, s kolegama novinarima Radio-Foča, Enesom Hrnčićem, koji je ad početka agresije na BiH zatvoren u KP dom Foča od strane srpske vojske. Po Ženevskoj konvenciji sve naše kolege bi trebalo tretirati civilnim osobama, te samim tim nema razloga za njihova zatočeništvom. 

Obzirom na sve što smo rekli, kao i na to da se Savez novinara R BiH zalaže za slobodu informacija, slobodu medija i nezavisnost novinara, apeliramo na sve političke, humanitarne i druge organizacije za slobode i ljudska prava da se naše zatvorene kolege što prije oslobodi.
S poštovanjem!

Enver Čaušević
predsjednik SN R BiH
Amra Sokolović
v.d. generalni sekretar SN R BiH

14. kol 2017.

S „Tragom Božjih poslanika“, putujem u Dominikansku Republiku

Povelju za izuzetan doprinos u očuvanju i jačanju
 najboljih bh. i bošnjačkih vrijednosti u kanadskom društvu, Kajanu je uručio dr. Ramić
Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, ogranak Canada, Toronto, septembar 2014.


PISMO DR. RAMIĆA - IBRAHIMU KAJANU...
Esselamu alejkum dragi prijatelju, šaljem jedan tekst koji sam napisao prije oko mjesec dana za vrijeme godišnjeg odmora. Tekst je napisan iz poštovanja prema tvome tako značajnom radu za sviju nas. Možeš tekst slobodno postirati na svoj fb ako smatraš potrebnim. Šaljem ti i jednu sliku iz Toronta. Veliki mahsuz selam tebi i svima tvojima.*



S „Tragom Božjih poslanika“, putujem u Dominikansku Republiku

Moja stalna praksa je da godišnje odmore provodim aktivno. Aktivno kod mene znači uz knjigu. Ove godine u prelijepu Punta Canu, Dominican Republic, zajedno sa mnom i mojom porodicom putovala je odlična knjiga Ibrahima Kajana „Tragom Božjih poslanika“. „Tragom Božjih poslanika“ predstavlja treće bibliografsko izdanje, koje je nastalo 1990. godine u periodu autorova putopisnog pohoda kroz jugoistočnu Tursku, tačnije područja vezana za nekoliko Božijih poslanika. Kolika je vrijednost i važnost ove knjige govori činjenica da je doživjela tri izdanja. Čitajući knjigu upoznao sam se sa mjestima svjetskog izvorišta civilizacija. Obogatio sam svoje znanje. Zapravo čitajući knjigu, zajedno sa Kajanom sam putovao tragovima Božijih poslanika. Upoznao sam kako su živjeli dobri, ali i loši ljudi tog vremena. Radi se doista o istinskoj knjizi decenije ili više decenija koja me je oplemenila strastvenošću i bogatstvom nesvakidašnje duhovne avanture.
Na otvaranju bosanskohercegovačke biblioteke u Torontu, u Kanadi, između ostalog sam rekao o dr. Ibrahimu Kajanu: “Čovjek koji u drugim ljudima ne vidi strance nego braću. Čovjek u kome je spojen Orijent, Afrika i Helada. Čovjek u čije riječi se uvlači irealna stvarnost, mistika i mudrost. Čovjek koji nikada nije imao nikakvih političkih programa, niti ambicija. Čovjek koji ne pripada nikakvoj stranci. Čovjek koji pripada samo svom vlastitom narodu. Čovjek koji sa malo riječi, gotovo oskudnih kaže mnogo. Duša tog čovjeka nema nikakvih težnji da vodi, ali ima jezgro od žudnje koje trajno nagovara da mu koristi sve do smrti. Gospodar je svjetova, stvarajući stvari i određujući im bit, naredio kalemu da opisuje sudbinu ljudi. Nekim je ljudima darovao moć, a nekim bogatstvo. Najnemoćnijim, koji nemaju srodnika ni među prvima ni među drugima, Bog je darovao kalem kojim će moći bilježiti samo onako kako je određeno još na početku svijeta -  istinito, dakle korisno. Tome teži Ibrahim Kajan“.
Kao poštovalac akademika Ibrahima Kajana i njegovog bogatog književnog opusa izraženog u preko deset knjiga različitih žanrovskih usmjerenja, čestitam mu na odličnoj knjizi, na veličanstvenom književnom opusu, uz želju da nas još mnogo godina raduje svojim izuzetno značajnim radom.


Akademik Emir Ramić

*Stavljam ga, da popuni šupljine u mom egu, hehe :) I. Kajan - 8. VIII 2017.

11. kol 2017.

DJELO VELIKOG ISKUSTVA I ZNANSTVENIH SPOZNAJA DR. ISMETA DIZDAREVIĆA

Prof. dr. Ismet Dizdarević




       Dr. Ismet Dizdarević: Segmenti psihologije umjetnosti
Art Rabic, Sarajevo, 2017.





Biti sretan, zahtjev je našega bića od trena kad smo se uspravili i počeli hodati po zemlji na dvije noge. Taj diktat čovjekova jezgra prisutan je u neprekinutom trajanju, od prvih čovjekovih staništa do dana današnjeg. Obznanjuje se umjetničkim sublimacijama koje je ljudska ruka pridodavala svijetu realnosti – ozbiljujući svoj unutrašnji svijet i pokazujući ga drugima kao svojevrsni korektiv tvrdoj zbilji iz koje dolaze samo patnje i nesreće. 



Naslovnica kapitalnog Dizdarevćeva djela

Tim prvotnjim senzacijama čovjekove umjetničke proizvodnje iz prahistorijskog jutra u pećinama i njihovom psihološkom skeniranju, posvećena je uvodna studija prof. dr. Ismeta Dizdarevića, obimnog rukopisa pod naslovom Segmenti psihologije umjetnosti. Rukopis je, na blizu 350 stranica, podijeljen u dvije temeljne cjeline: u prvom dijelu knjige autor razmatra ključna pitanja i ključne stavove teorijskih i empirijskih istraživanja suodnosa psihologije i umjetnosti, utemeljenih u antičnoj misli Platona, Sokrata i Aristotela, iz čije će kolijevke izniknuti i razviti se i teorije umjetnosti i teorije psihologije. 


Drugi dio obimnog rukopisa sastavljaju autorova razmatranja  o likovnim i jezičnim umjetninama, pjesničkim zbirkama, ali i o jednoj historijskoj monografijiji. Posvetio je značajnu pozornost i kreativnom potencijalu djece, koja se „rađaju pravim umjetnicima“, ali u kasnijem dobu taj se potencijal gubi „razvlačenjem pameti“ na putevima u potrazi za ostvarenjem svoga mjesta u svijetu „na kojem će biti sretni“. 


Zašto se psihologija kao znanost bavi proučavanjem umjetnosti, ako se pitanjima umjetnosti bave („licencirane“!) teorije proizašle iz nje same, iz estetite, iz Aristotelova mimesisa – i pretendira da bude cjelovita i neporeciva?  Psihologija u likovnosti, glazbi, igri i umjetninama riječi, ali i u osobama autora, pronalazi složene psihološke prostore svog istraživanja čovjekove prirode. Budući da su homo ludens i mimesis središnji termini bića umjetnosti, psihologija ima puno razloga da, kao što to imaju i filozofija i sociologija, ponirati u čovjekovu „jamu bića“ i na taj način obogaćivati antopološu vizuru čovjekova bivstvovanja na ovom svijetu. 


Što, zapravo, propituju i „mjere“ istraživanja psihologija kad podvrgavaju umjetnine pod lupu svojih znanstvenih sitnozora? Dizdarevićevi tekstovi nas uvjeravaju svojom fundiranom preglednošću ključnih psiholoških istraživanja, da su pristupi umjetnosti ove vrste, „i u ranjim i u sadašnjim vremenima“, nastojali spoznati koji su to „izvori ljudskih kreativnih potencijala i,  posebno, crte ličnosti umjetnika od kojih uveliko zavisi uspjeh u umjetničkom stvaralaštvu“. Ukratko, uz pomoć vlastite metodologije  teže otkriti one skrivene a odgovorne dimenzije čovjekove unutrašnjosti „odgovorne“ za umjetničku proizvodnju i koji su to „psihološki mehanizmi... prisutni u procesima stvaranja kao i da se uvidi koliko i kako umjetnost utiče na um i emocije čovjeka“. U svakom slučaju, psihološka proučavanja, npr. književnosti, ne obavljaju se da budu zamjenom ili da supstituiraju estetsku, književnu kritiku, koja je jedino mjerodavna analizirati njezinu umjetničku i leksičku konstituciju. 


Međutim, otkrivalačke dimenzije čovjekove osobnosti koje figuriraju kao likovi u znamenitim književnim djelima (u Shakespearea recimo, ili u romanima Dostojevskog), do kojih su došli psiholozi, posebice Freud i Jung, psihoanalitičari, nisu samo izazovna po svojoj upečatljivoj svježini i znanstvenoj situiranosti, nego se (ti slojevi tumačenja) široko rasprostiru, djeluju i plodotvorno pripomažu razumjevanju drugih prostora ljudskih interesa, kakvi su npr. Freudove, odnosno Jungove teorije o strukturi našeg jezgra, libida, tumačenja sna, simbola i arhetipova, između ostalog. 


Ako je umjetnost za psihologiju, po terminu dr. Dizdarevića,  „primjenjena psihologija“ po kojem propituje kako umjetnine djeluju na um i psihu, moguće je postaviti i pitanje u obrnutom smjeru: jesu li djela vrhunskih autora (npr. Dostojevskog ili Kafke, čije naslove navodi Dizdarević – Proces, Preobražaj, Zamak i Seoski ljekar) – psihologiji kao znanosti  – „primjenjena književnost“ ili „romansirana psihologija“? Mada tako sročen iskaz ne zvuči osobito dopadljivo, u njemu je ipak sadržana istina. Psihologija i umjetnost su jedno drugom ogledala istih lica njihovih dvojnih priroda. 


Po snazi utjecaja na promicanje istraživanja u jeziku, osobito je značajna Lacanova strukturalna psihoanaliza, koja ne samo da „oživljava Freudova klasična učenja“, nego se  približava  i utječe na oblikovanje de Saussureove strukturalne lingvistike.      


Svaki redak i svako poglavlje u Dizdarevićevoj knjizi majstorski konfiguriaju zadani prostor svojevrsne historije psihologije, a posebice segmenata psiholoških studija slikarsta i književnosti (o kojima je u knjizi najviše primjere). Taj ssnažni interes psihologije za umjetnička djela, unutar pojedinih psiholoških škola, nužno je vodio oblikovanju psihologije umjetnosti, jednog autonomnog,  specifičnog ogranka koji će razviti svoju vlastitu metodologiju i definirati prostor svoga istraživanja,  koji podrazumijevaju  “ispitivanje (1) bitnih karakterstika stvaralaca, zatim (2) sam čin stvaranja , (3)  karakteristike objekta – umetničkog dela i zatim (4) doživljavanje umetničkog dela  od strane “potrošača”, te konačno (5) i relevantne karakteristike publike.” 


U poglavlju Doživljaj slike i teksta, dr. Dizdarević okuplja autorske tekstove, kojima je reagirao na izložbe slikara Đure Lubarde, Džeke Hodžića, fra Perice Vidića, Alice Jakirovića, Salke Peze, amaterskog slikarstva liječnice Alme Jakić-Dizdarević, te osvrta na ilustracije u knjigama Jusufa Omerike i arhitekta Hajrudina Zagore.

Poseban skup tekstova predstavlja njegovo zanimanje za dječju kreativnost, te ispisivanje minijatrne kronologije dječjih likovnih susreta u Sarajevu. 


Tim tekstovima dr. Dizdarević bilježi osobna propitivanja psiholoških procedura koja oblikuju estetske senzacije u vlastitom biću, objavljujući ih u listovima i časopisima široj javnosti.


Umjesto zaključka, citirat ću samog autora: „Spoznao sam  ne samo ljepotu likovnog oblikovanja objekata,  već sam  i neposredno doživio draž i vrijednost ishoda  umjetnikovog  stvarenja i intimno osjećao   da nisam “pasivni recepcioner likovnog ostvarenja, već aktivni sudionik.” Dublje sam , zapravo, shvatio ono što je naučno utvrđeno da umjetničko djelo jeste ishod stvaralačkog procesa , ishod strpljivog, predanog i nadahnutog rada umjetnika, ali to ne znači da se može samo na osnovu njegovog sadržaja i forme govoriti o vrijednosti toga djela. Doživljaj umjetničkog djela  je složen psihološki mehanizam,  ustvari to je aktivni mentalni proces, u kome se,  u svjesnim i  nesvjesnim slojevima mozga subjekta, odvija specifični proces, proces stvaranja.“


Ovo izuzetno vrijedno djelo prof. dr. Ismeta Dizdarevića, utemeljitelja psihologije kao znanosti i kao studujskog predmeta na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, preporučujem  punoj pozornosti naše stručne i kulturne javnosti.


U Mostaru, 26. 1. 2017.                                    Dr. sc. Ibrahim Kajan

22. srp 2017.

NEMA SLOBODE MIŠLJENJA – PSEUDOLJEVICA UVODI RAZBOJNIČKU PRAKSU



Dnevna priča

(Povod: Emir Suljagić i Đorđe Krajišnik nasuprot Filipa Mursela Begovića)

Najveći dio inteligencije s očitim prezirom promatra javna sučeljavanja na javnoj, medijskoj sceni, naše države. Kultura polemike je davno pokopana, a medijima doslovno hara razbojništo političke prakse. Ne iznenađuju nas stavovi krajnje desnice, ali zapanjeni smo javnim razbojništvom neke čudne, izrazito agresivne pseudoljevice!
Osobno mi je manje bitno objavljuje(m) li autorske tekstove u Oslobođenju, Avazu ili Stavu. Autor nosi teret, i vrapcima je poznato, za tačnost činjenica, ali je odgovoran i za stavove vezane za njihovu interpretaciju.
Zar je mjesto rođenja i života – diskriminirajući podatak koji difamira polemičkog oponenta? Zar je različito nacionalno porijeklo roditelja – sramota?
Čim se posegne za osobnim, porodičnim, biografskim podacima svoga „oponenta“, kao – „prljavim“, „miješanim“, „nacionalno nečistim“ i najblaže „sumnjivim“, i kad ti elementi nadvladaju svaki drugi razuman argument, zna se koliko je sati.
Tako sad, nakon polemičkih tekstova Emira Suljagića i Đorđa Krajišnika vs. Filipa Mursela Begovića, znam da u Bosni i Hercegovini nestaje lijeva misao koja se ne buni protiv bezčašća, nego mirno promatra svoje „desno krilo“ dok uvodi razbojničku praksu u naš ojađeni život.

24. svi 2017.

LJEPOTE ARKADIJSKOG BLAGAJA U NOVOM PUTOPISU IBRAHIMA KAJANA



Ibrahim Kajan: Put u Blagaj, Autorsko izdanje, Mostar, 2017,

                       Journey to Blagaj, translation: Amina Imami 


Piše:Mirza Abaz

       Kažu da nikad nije bilo više Blagajaca u Mostaru                 na jednom mjestu, u jednom trenutku!

      Promotori: mr. Jasmin Branković, hadži Seid ef. Smajkić, 
   muftija u penziji, Sejo Redžić, predsjednik Udruženja            Toprak, te autor Ibrahim Kajan

 

Početkom ove godine veliki bošnjački književnik i intelektualac Ibrahim Kajan objavio je peti putopis svoje pola stoljeća duge književne karijere naziva Put u Blagaj.

Nakon putopisa Tragom Božijih poslanika, Tragom bosanskih kraljeva, Pogled u Bosnu – Tragom bosanskih kraljeva, Grad velike svjetlosti, na red je došao i putopis o malom, ali svjetski poznatom naseljenom mjestu nadomak Mostara – Blagaju.

Kajanova knjiga, koja broji 60 stranica, sastoji se od više podnaslova kroz koje nam autor nastoji ispričati priče vezane za ovo naselje, a koje sežu u duboku prošlost. Smatra se da je Blagaj, kao naseljeno mjesto, star nešto više od dva milenijuma i nema sumnje da se za njega veže velika materijalna i duhovna historija koja godinama služi kao inspiracija mnogim pjesnicima, slikarima, ali i svim drugim ljudima koji žele osjetiti duh prošlosti Hercegovine.

U ovom putopisu Ibrahim Kajan posebnu pažnju posvećuje deskripciji arhitekture i kazivanju predaja o blagajskim historijskim građevinama i ljudima koji su usko vezani za njihov nastanak i djelovanje. Ovdje posebno mislim na blagajsku tekiju na Buni, sakralnu građevinu u kojoj derviši vrše obred zikra, po kojoj je Blagaj najviše i poznat, ali i na Sultan Sulejmanovu džamiju za koju se smatra da je starija od mostarskog Starog mosta, Karađoz-begov hamam, Han Haseći Ali-age Kolakovića, Kolakovića kuću, mnoge blagajske mostove… Također, Ibrahim Kajan na maestralan način kroz kompletnu knjigu nastoji opisati i religijsku transformaciju kroz koju su prošli stanovnici Blagaja, pa nas vraća u doba srednjovjekovne Bosne i opisuje važne bogumile i govori o njihovom značaju za Bosnu i Hercegovinu, ali spominje i lapidarne spomenike koji nas vode u prahistoriju bosanskog jezika i bošnjačke književnosti. Put u Blagaj dodatno krase i mnoge fotografije i slike koje ovaj putopis čine još zanimljivijim i lakšim za čitanje, a od prije par dana ovo djelo možete pronaći i na engleskom jeziku.

Recenzenti ove male, ali sadržajne knjige bili su Seid ef. Smajkić i prof. dr. Vedad Spahić. Oni su se složili da je putopis Put u Blagaj unikatno djelo novije bošnjačke književnosti i u pogovoru navode da niko do ovog momenta nije na ovakav način opisao koegzistenciju različitosti na jednom prostoru i posebno hvale to što je Kajan sve kontraste pomirio kroz ovaj empirijski sročen pripovjedački narativ.

Za sve one koji ne znaju, Ibrahim Kajan je bošnjački književnik rođen prije 72 godine u Mostaru. Nakon završetka osnovnog i srednjeg obrazovanja u rodnom gradu, seli se u Hrvatsku. Diplomira na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku i Fakultetu za defektologiju u Zagrebu, a magistrira i doktorira na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Dobar dio svog života proveo je u Zagrebu, gdje je radio kao lektor, bibliotekar, bio je pokretač i urednik mnogih tamošnjih časopisa, ali je najduže radio u izdavaštvu. Od 1992. godine radi kao glavni urednik časopisa Behar, pokrenutog u sklopu Preporoda (Hrvatska), čiji je i osnivač. Od 2001. godine radi kao pomoćnik ministra za kulturu u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), a nedugo zatim počinje raditi kao profesor na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru te ubrzo postaje i dekan prethodno spomenute ustanove. Dugogodišnji je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Društva hrvatskih pisaca, PEN Centra naše države, a bitno je naglasiti i to da je dopisni član Bosansko-hercegovačko-američke akademije nauka i umjetnost (BHAAAS).

       S promocije, detalj


Do ovog trenutka objavio je više od 20 književnih djela, a najviše je baštinio dječiju književnost, dramu, poeziju, a nisu mu bili strani ni putopisi.
Za svoj književni rad bio je više puta i nagrađivan, a važno je istaknuti da je osvojio nagradu „Antun Branko Šimić“ za svoju zbirku poezije Kuću dok nađeš iz 1973. godine, Planjaxovu nagradu za najbolju objavljenu zbirku pjesama u Bosni i Hercegovini 2002. godine (Druga bajka) i nagradu Zlatno pero za najbolje izvedenu dramu na Festivalu bh. drame za tekst Katarina Kosača, koju je izvela glumačka postava Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) u Zenici 2005. godine.
Dobitnik je Povelje za izuzetan doprinos u očuvanju i jačanju najboljih bh. i bošnjačkih vrijednosti u kanadskom društvu, a ovu povelju mu je uručio Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, ogranak iz Toronta, u septembru 2014. godine. U februaru ove godine uručena mu je i Srebrena Planjaxova plaketa za najprodavaniju knjigu u 2016. godini. Također, Ibrahim Kajan je nominiran za više domaćih, regionalnih i internacionalnih nagrada od kojih je najvažnije istaknuti nominaciju za nagradu „Skender Kulenović“ za životno djelo.
Svi gore navedeni podaci dovoljno govore kakva je pisana umjetnost koju stvara Ibrahim Kajan i ako želite obogatiti svoje znanje iz historije i historije umjetnosti uvijek suncem okupane Hercegovine, putopis Put u Blagaj morate pročitati.

Metafora.ba


Autor: Mirza Abaz
Mirza Abaz rođen je u mjesecu septembru 1996. godine u Sarajevu. Studira bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnosti naroda BiH na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Od malih nogu pokazuje interes za jezik i književnost i nije iznenađenje što je počeo filologiju i profesionalno izučavati. Do ovog trenutka bio je vanjski saradnik i glavni urednik nekoliko web portala, a svoje tekstove objavljivao je i u printanim časopisima.